KATALOG ZNANJA

ISHODI UČENJA NA RAZINI STUDIJSKOG PROGRAMA

Prilikom pripreme studijskog programa, korištena je paradigma ishoda učenja (engl. Learning Outcomes) i obrazovnih ciljeva (engl. Educational Objectives), kako je predlaže Bolognska deklaracija. U tom smislu, korištene su preporuke za izradu kataloga znanja europske SOCRATES mreže a zadovoljene su i akreditacijske ASIIN preporuke u okviru programa u području IT-a koji su više primjenjivi (more applied orientied) sa specijalizacijom u području računarstva (SSC 04, Type 2). Kod definiranja razine pojedinih ishoda učenja respektirani su također deskriptori razina (kako referentni unutar EHEA – Dublinski tako i oni dani kroz „Polazne osnove HKO“).

A) PREGLED OBRAZOVNIH CILJEVA NA RAZINI STUDIJSKOG PROGRAMA

Obrazovni ciljevi predstavljaju na određeni način „želje“ obrazovne institucije ugrađene u obrazovni program. Oni sami po sebi malo govore poslodavcu o onome što će student po završetku studija znati, budući da je provjera zadovoljenja postavljenih obrazovnih ciljeva osigurana primjenom ishoda učenja. Ipak, ovakav pristup nije zbog toga neiskoristiv ili nepotreban budući da on na jednom mjestu u sažetoj i čitkoj formi daje zapravo stratešku profilaciju studija iz perspektive obrazovne ustanove. Obrazovni ciljevi ugrađeni su u kolegije Visoke škole, a dani su ovdje kako bi studenti i poslodavci dobili nešto širi i općenitiji uvid u temeljne postavke specijalističkog diplomskog stručnog studija. Obrazovni ciljevi su;

  1. Kod studenata izgraditi razumijevanje i sposobnost samostalne primjene aktualnih teorija, koncepata, metoda i praksi u području računarstva, s posebnim naglaskom na sposobnost samostalnog korištenja računalnih konkretnih alata, platformi i metodologija,
  2. Osigurati analitička znanja i pristup temeljen na teoretskim znanjima i spoznajama, potrebna za rješavanje problema u području primijenjenog računarstva koji su neobični, nepotpuno definirani i imaju oprečne zahtjeve,
  3. Razviti kritičko razmišljanje na temelju poznavanja najboljih metoda, rješenja i praksi u području primijenjenog računarstva,
  4. Izgraditi potpuno poznavanje područja; analize i dizajna softverskih rješenja, implementacije IT sustava, složenih računalnih mreža, računalne sigurnosti i multimedijskog računarstva (ovisno o usmjerenju),
  5. Osposobiti studente da kombiniraju znanja iz različitih područja kako bi se nosili sa kompleksnim i interdisciplinarnim problemima u području struke,
  6. Izgraditi razumijevanje međusobnog utjecaja (u smislu infrastrukture i šireg konteksta) između informacijskih sustava i informacijske tehnologije te poslovnog odnosno socijalnog okruženja,
  7. Studentima dati znanja koje im neće samo osigurati poznavanje aktualnog stanja u području računarstva nego će im dati osnovu za inovativno promišljanje, praćenje novih dostignuća te razvoj inovativnih rješenja,
  8. Osigurati kod studenata potrebnu samostalnost i odgovornost te im usaditi važnost poštovanja i korištenja poslovnih i profesionalnih radnih standarda,
  9. Dati studentima znanja i sposobnosti za upravljanje informacijskim uslugama,
  10. Učiniti studente svjesnim potrebe i motiviranim za daljnjim učenjem i profesionalnim razvojem kako u području računarstva tako i u interdisciplinarnim područjima koja su vezana za potrebe njihovog radnog mjesta.

B) ISHODI UČENJA NA RAZINI STUDIJSKOG PROGRAMA

Za razliku od obrazovnih ciljeva, ishodi učenja na razini programa povezani su direktno sa ishodima učenja na razini pojedinih kolegija (kako to pokazuje matrica u E dijelu ovog poglavlja) i oni ne predstavljaju samo želje obrazovne institucije nego i provjereno znanje i obrazovna dostignuća ostvarena uspješnim završetkom programa. Studijski program i predmeti unutar predloženog studija imaju razrađene minimalne i željene ishode učenja. Minimalne ishode učenja imati će zadovoljene svaki student koji je uspio diplomirati. Željene ishode učenja ostvariti će odličan student. Pojedini željeni ishod učenja se od minimalnog razlikuje samo po razini sposobnosti koju je student dostigao a ne po području znanja ili vještine koja se ishodom učenja definira.

Student koji diplomira sa ocjenom koja nije izvrsna ostvariti će ishode učenja između minimalnih i željenih, pri čemu će u dodatku diplomi biti na razini svakog kolegija jasno prikazano u kojoj je mjeri student savladao pojedini ishod učenja. Na razini obrazovnog programa biti će prikazani samo minimalni ishodi učenja, dakle sposobnosti koje mora imati svaki stručni specijalist inženjer računarstva.

Po uspješnom završetku studija, student će moći (svaki student, neovisno o izboru usmjerenja i izbornih predmeta);

Opći:

  1. Vrednovati i analizirati složene i nedovoljno definirane probleme iz područja struke korištenjem koncepata informacijske teorije, primijenjene matematičke teorije te najboljih inženjerskih praksi,
  2. Predlagati inovativna rješenja u području primijenjenog računarstva kritičkom analizom i vrednovanjem aktualnih spoznaja, modela i rješenja iz područja struke, upotrebom „rješenja najboljih praksi“ te poznatih i modificiranih problemskih scenarija,
  3. Primijeniti složene metode istraživanja i analize kako bi utvrdio detaljne korisničke ili organizacijske zahtjeve za informacijska rješenja ili sustave,
  4. Prepoznati, analizirati i razložiti probleme primjene, dorade i nove implementacije postojećih informacijskih sustava u širem poslovnom kontekstu te predložiti adekvatna rješenja,
  5. Upravljati odnosnom sa korisnicima i/ili članovima tima, prepoznajući moguće izvore nerazumijevanja i sukoba te proaktivno i učinkovito djelovati na njihovo suzbijanje,
  6. Osmišljati, pripremati i upravljati provedbom razvojnih projekata u području primijenjenog računarstva korištenjem priznatih metodologija, vodeći računa o dostupnim resursima, budžetu i rizicima,
  7. Prilikom planiranja, projektiranja i primjene informacijskih sustava biti svjestan poslovnih, organizacijskih i socioloških aspekata njihove primjene te utjecaja na okolinu (korisnika, organizaciju, društvo),
  8. Vrednovati poduzetničku ideju te predlagati adekvatne poslovne i organizacijske uvijete za njenu realizaciju,
  9. Upravljati proaktivno vlastitim stručnim i osobnim razvojem, te prikupljati nova znanja i vještine u različitim okruženjima i kontekstima (npr. kroz uspješne i neuspješne projekte, kroz stalno samostalno učenje i praćenje znanstvenih i tehnoloških dostignuća, dodatnim obrazovanjem…),
  10. Samostalno planirati i upravljati IT projektima unutar dostupnih resursa, preuzimajući odgovornost za osobne i timske zadatke u nepredvidljivim poslovnim uvjetima i okruženjima.
  11. Izvesti samostalno značajan završni projekt pri tome se vodeći postavljenim zahtjevima i standardima, primjenom modernih tehnologija, alata i metodologije.

Specijalistički: Usmjerenje razvoja računalnih igara

  1. Poznavati osnovne koncepte 3D modeliranja i teksturiranja te korištenjem modernih računalnih aplikacija izrađivati 3D modele, primjenjive u razvoju računalnih igara,
  2. Poznavati proces osmišljavanja i planiranja računalne igre, od osnovne ideje, preko detaljne razrade scenarija i tijeka igre do načina monetizacije, distribucije i licenciranja,
  3. Moći izgraditi računalnu 2D i 3D igru prema zadanom projektnom dokumentu, koristeći postojeći okvir za razvoj i izvođenje računalnih igara,
  4. Poznavati fizikalne koncepte važne za računalne igre te ih znati upotrijebiti na prikladan način.
  5. Osmisliti i implementirati donošenje odluka u računalnim igrama od strane računalno kontroliranih agenata,
  6. Definirati specifičnosti računalnih igara prilagođenih virtualnoj i proširenoj stvarnosti te predložiti promjene koje treba napraviti u postojećoj igri kako bi se ona prilagodila virtualnoj i proširenoj okolini,
  7. Osmisliti i implementirati računalnu igru tako da se može igrati od strane više igrača, koristeći lokalnu ili udaljenu mrežu, uključujući  i perzistentne online svjetove koji podržavaju veliki broj igrača.

Navedeni specijalistički skupovi ishoda učenja dostupni su kroz sve postojeće kolegije koji su razvijeni za pojedino usmjerenje.